Ne sjećam se točno kada sam se prvi put susrela s kavom mokom. U biti mislim da sam ju vidjela ili kod sestrične Kristine ili možda kod Barbare jer manjina uvijek pije moku. I to samo moku Bialetti.
u biti u mom gradu svi imaju Bialetti moku, mislim na onaj aparat kojim se spravlja kava jer jednostavno oni su prvi proizveli tu sparvu za kućno pravljenje kave koja jbi trebala biti slična espresso kavi koja se pila nekada davno u talijanskim barovima.
Mene stvarno sama posuda, taj aparat za moku Bialetti začarao. Nekakav komad metala s tim dijamantnim oblikom i onom crnom ručicom oblikovanom za idealan hvat i kuglica na vrhu poklopca, onako taman.
Jako je važno da je moka aparat neopran, točnije da nije opran s deterdžentom za suđe jer mora na njoj i u njoj ostati ona patina kave.
Da sliučajno često perete moka aparat sa spužvom i deterdžentom kava iz nje ne bi imala onaj gušt koji dobije s vremenom. Čim ju duže koristite, mislim na moku, tim je kava boljeg okusa.
Znači moka Bialetti mora biti originalna. Čak i kava za nju može biti bilo koja, no Bialetti je izabrao najbolje vrste kave koje baš odgovaraju takvom rađenju kave. Iako nije ju lako za nabaviti.
treba potegnuti do Trsta da bi ju se nabavilo. Možda je sada prodaju u ovim novootvorenim trgovačkim centrima.
uglavnom mene moka Bialetti podsjeća na dane mladosti, bezbrižnosti. Onog laganog poziva na kavu gdje rado pristaneš jer nemaš nikakve obaveze i nije ti uopće teško odvojiti sat ili dva za bezbrižno časkanje i češljanje raznih tema koje su tvom srcu važne ili prijateljici…Uz moku Bialetti vrijeme lijepše prođe, čak bih rekla nekako čarobno. Možeš siu izmaštati svašta, kovati planove koje samo ti i tvoj prijateljica znate ili dogovoriti nekakav opaki plan za namamiti novog momka na spoj…